POEZIJABZK "Preporod" Srebrenik

Dejan Ivanović - Pesma odseljenih

U tom stranom gradu, široke su, bučne ulice,
raskošni, blistavi bulevari.
Novi hoteli posvuda niču, sjajni;
zjape u visine ko planine, hoće da zakrile sunce!
Lako se prepoznaju ljudi sa novcem,
ali tvrdim i okorelim srcem.

Možda nedostaju još dva - tri hotela lepa,
za ljude plitkog dzepa.
Diskoteke i klubovi uvek zaglušujući, krcati ...
Muzika krešti, rulet se vrti.
Ujutro, kad voz uz škripu stane na poslednjoj stanici,
U gomili izlaze samo povijeni, sumorni radnici.

Još pre zore, rano će ih zaposliti na brodu,
da nose tvrde vreće dok sanjaju slobodu.
Brodovi kreću, pošto se smiri dan,
nečujno zaplove u daljinu privučeni moćnim pučinama.
Kad se nad luku nadvije gusta, tužna tama...

Mi ostajemo još dugo i često, u mislima,
zajedno sa napuštenim lučkim radnicima,
na hladnom kamenu praznog pristaništa.
Ispraćali bi lađe ponosne;
Ruku praznih i dzepova, posmatrali ih gde zamiču,
ne znajući šta odnose, odnose..?
Kad nemamo skoro ništa ...

Iznenada u blizini srca, počne snažno da izbija,
podmukla i živa tuga, zvana nostalgija.
U moćnom, večnom gradu, pustom bogatstvu i sjaju,
Saznasmo u trenu: odnose brodovi naše živote,
na njihovom već kraju..!


Dejan Ž. Ivanović, rođen 1966. godine. Baroševac Srbija.