Jabuku još pamtim, rešetkaste dane
što sjeckaju vjetar u rupčiće zvuka.
Mehku večer s neba spušta blaga ruka
koja srce nutka na dlane da stane.
Očeva je šutnja teža od brijega
što se o dom krhki naslanja u noći.
Mjesec zategnuti dvoji kamo poći
ako mu ne mahnem prije svog bijega
u san… k majci, doma, u kojemu ona
premješta svjetlost s prozora na lica
ukućana i na krilat zlatnih ptica
dok slijeću na krov s njena groba, ko na
traci sunca da su pokreti i glasi
kojim mati ocu suhu šutnju kvasi…
 |
Hadžem Hajdarević, rođen je 18. jula 1956. godine u Kruševu kod Foče. Završio je Gazi Husrev-begovu medresu, te diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Hajdarević je pjesnik, prozni pisac, esejist, publicist, pisac za djecu, urednik i priređivač. Prvu knjigu pjesama (Seobe obala) objavio je 1981. godine. Do sada je objavio dvanaest knjiga pjesama, knjiga izabranih stihova, zatim više knjiga proza, knjiga kolumni, eseja, čime se ubraja u najplodnije savremene bh. autore . Od 2002. pa do 2012. godine bio je, u okviru redovnih aktivnosti Društva pisaca BiH, predsjednik Organizacijskog odbora Međunarodne književne manifestacije Sarajevski dani poezije, čime je, zahvaljujući upravo njemu, ova kulturna manifestacija, bila dostigla najviše evropske i svjetske književnopromotivne standarde. Vrlo je aktivan u radu Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, gdje je dugi niz godina član Izvršnog odbora Društva, te u jednom mandatu predsjednik Matičnog odbora “Preporoda”. |
