Ismet Bekrić bosanskohercegovački je pjesnik, najpoznatiji i najplodniji kao pisac dječje poezije. Rođen je 1943. godine u Banjoj Luci. Tamo je završio osnovnu školu i gimnaziju.
Već se nakon srednje škole počeo baviti književnošću, novinarstvom, ali i prevođenjem. U skladu s time, upisao je i diplomirao književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Nakon diplome radio je u izdavačkoj kući Glas, kao urednik. Uz to je član Udruženja književnika Bosne i Hercegovine.
Napisao je preko petnaest zbirki pjesama, igrokaza i slikovnica, sve namijenjeno djeci. Za svoj rad dobio je niz prestižnih književnih nagrada, među kojima su Nagrada Banjaluke 22. april, Nagrada za dječju knjigu godine u BiH, Nagrada Zmajevih dječjih igara i Prva nagrada za dječju radioigru.

Serdžada

Serdžada majke stare
rasula je svoje šare,
kao da se polje cijelo
uz basamake uspelo,
da posadi cvijet do cvijeta,
tamo kuda majka šeta,
hoda lahka, kao dah,
da ne bude cvijeće strah,
i da podu, njenih ljeta,
kakav korak ne zasmeta.
U kutku gdje sjedi majka,
svaka šara, kao bajka,
i dok vani noć sve skriva,
od njih soba još je živa,
još je puna svijetlih zraka
što ne daju ruci mraka
da uzbere kakav cvijet
dok u tami sniva svijet.
I dok stara majka diše,
soba, svijet – sve miriše.

Toplina

Ruku položiš
na kamen,
na stablo,
na kvaku,
na zrak,
i na sva mjesta
prazna...
Odmah osjetiš
svoju toplinu,
tu koju poklanjaš
svim tim stvarima.
Osjetiš isto
toplinu drugih,
što su je još prije
ostavili te

Historija

Vjetar je nahrupio,
neočekivano.
Na zemlju je pala jabuka,
nedozrela
Da li ćemo je prepustiti
hladnom stisku zemlje,
čeljustima divljih krda,
milionima mrava,
crvu, što stalno čeka...
Ili ćemo je podignuti,
odnijeti toplini doma,
da miriše, dozrije,
da gleda s našim očima,
i naš osmijeh dobije
na svome licu,
okruglom.