POEZIJABZK "Preporod" Srebrenik

Poezija - Aleksandra Mrakić

- P I T A M ... -

Pitam naše političare vrle

zašto nam mladi u svijet hrle,

zašto moraju ispod tuđeg neba

tražiti koricu nasušnog hljeba ???

Čim završe škole ili fakultete

rasprše se, netragom, širom planete,

da negdje tamo, daleko, rade

i svoju sretnu budućnost grade.

 

Odoše s kartom u jednom smjeru

ovdje su u život izgubili vjeru,

od zapadne Evrope, do Amerike i Australije,

njihovim najmilijim ima li šta žalije !!!

 

Kad tamo započnu svoj život novi,

za domovinu ih vežu samo pusti snovi,

odlazak više nikad ne prebole

jer ovdje ostaše oni što ih vole.

 

Dječicu svoju rađaju tamo

i nikad se neće vratiti amo,

stvarnost je ovdje čemer i tuga

samo da preživiš moraš biti sluga...

 

Što, političari, bar dio svoje plate

siromašnim, bolesnim i gladnim ne date,

da i sirotinji sretnija zora zarudi

tek tad bi vidjeli da ste, MOŽDA, ljudi. !!!


 

- BUDI ČOVJEK -


Kažu da je čovjek vrlo teško biti

da budeš što bolji, potrudi se i ti,

vjeruj, nikad nećeš zbog tog zažaliti

mnogi će te zato uvijek pohvaliti.

 

Slabijeg od sebe nikad ne ucvijeli

ko za hljeba nema - ti mu udijeli,

da što bolje žive svi bi ljudi htjeli

al ne bude uvijek kako čovjek želi...

 

Nikome nemoj na žulj stati

zašto da neko zbog tebe pati,

život ozbiljno i odgovorno shvati

i onda će dobro dovijek da te  prati.

 

Prema svakome plemenit budi

pa ćete poštovati većina ljudi,

o svakom od njih ponaosob sudi,

jer svi su ljudi različite ćudi.

 

Ko je u veselju - ti se s njim veseli,

ko je u žalosti - tugu s njim podijeli,

nikada nikom loše ne poželi

i ljepše će život proteći ti cijeli !


 

      - ODE NAM MLADOST- 


Mladost nam silna iz Bosne ode

zemlja bi nam mogla ostati pusta,

šta je to može zadržati ovdje

kad je džep prazan, a gladna usta?

 

Pravo na život i pravo na rad

trebali bi biti zajamčeni svima

manjini izobilje, a većini glad

- šta se tu više pričati ima ?

 

Vremena mnogo od rata prođe,

godina za godinom u nepovrat minu,

to „bolje sutra“ nikad ne dođe,

mladi nam ostavljaju domovinu.

 

Niko se ne počeša ni iza uva

od ovih što su vječno na vlasti,

sirotinja se bori za komadić kruva,

a oni ne prestaju otimati,krasti...

 

Obećava mnogo svaka nova vlada,

narod više ne vjeruje u njihove laže,

tuđina je mladima posljednja nada

u kojoj sretniju budućnost traže.

 

Razmislite dobro, vi, naši vladari,

čemu se narod još ima nadati,

odoše mladi, a ostaše stari,

kad oni pomru - čime ćete vladati ???